Project Description

Hrvatskoj je prijeko potrebna nova energetska strategija koja će zadovoljavati hrvatske potrebe u smislu stabilnog gospodarskog rasta, održivog razvoja te zadovoljenja socijalnog aspekta. Također, strategija mora biti usklađena s energetskim smjernicama Europske unije te ispuniti zahtjeve energetske učinkovitosti i potrebu smanjenja emisije stakleničkih plinova.

Glavni zadatak nacionalne energetske politike je povećanje sigurnosti opskrbe energijom, održivost energetske opskrbe, povećanje dostupnosti energije i smanjenje energetske ovisnosti uz smanjenje onečišćenja zraka i utjecaja na zdravlje kroz dekarbonizaciju gospodarstva i transporta. Razvoj mora biti temeljen na znanju i konkurentnom gospodarstvu u kojem će se poticati istraživanje i inovativnost.

Ključni izazovi nove Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske je elektroenergetski sektor, nafta i prirodni plin te povećanje energetske učinkovitosti na svim razinama.
Uz nužnost donošenja novih mjera koje će biti predložene ovom Strategijom, presudno je osigurati da pravni okvir bude jednoznačan i provediv kako bi se mogle planirati investicije.

1. Elektroenergetski sektor

Struktura udjela pojedinih izvora električne energije u Republici Hrvatskoj u 2016. godini

0%

Uvoz

0%

Termoelektrane

0%

NE Krško

0%

Vjetroelektrane i sunčane elektrane

0%

Hidroelektrane

Razvojem tehnologije se model poslovanja u energetici mijenja iz korijena. Mijenja se način na koji se energija proizvodi, kako se upravlja prijenosom i distribucijom električne energije te kako se upravlja potrošnjom energije, budući da kupac postaje sve aktivniji sudionik tržišta.

Udio elektrana na fosilna goriva u proizvodnji električne energije pada, a zamjenjuju ih obnovljivi izvori energije koji postaju cjenovno konkurentan izvor energije. Među elektranama na fosilna goriva, najveći značaj imat će plinske kogeneracijske elektrane visoke učinkovitosti zbog sudjelovanja u uravnoteženju proizvodnje elektroenergetskog sustava.

Kako bi odgovorili na značajne strukturne promjene koje se događaju u energetici potrebno je stvoriti odgovarajući regulatorni okvir. Potrebno je osigurati uvjete za decentralizaciju proizvodnje električne energije u kojoj potrošači energije postaju i proizvođači, a gdje će se kroz korištenje naprednih mreža, pametnih sustava i spremišta energije omogućiti fleksibilna potrošnja i integracija obnovljivih izvora energije.

Regulatorni okvir je zadaća Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA). HERA – Sektor električne energije:

  • Zadaća joj je reguliranje djelatnosti prirodnog monopola temeljem direktive Europske Unije o liberalizaciji tržišta. Monopolne djelatnosti uključuju održavanje i vođenje prijenosne i distributivne električne mreže.
  • Reguliranje djelatnosti podrazumijeva stvaranje pravnog i tehničkog okvira u kojem će se odvijati tržišno natjecanje. Ti okviri moraju biti nediskriminatorni te u interesu krajnjih potrošača.
  • Pogrešna je pretpostavka da distributivna i prijenosna mreža kao odvojena, ali regulirana djelatnost moraju biti u državnom vlasništvu. One će ubrzo moći biti privatizirane radi optimizacije troškova vođenja. Privatizirane, ali regulirane. Dodijelit će se koncesija na određeni broj godina temeljem natječaja.
  • Ukoliko se ne promjeni inertan odnos HERA-e kojoj je zadaća zaštita korisnika mreže (potrošača i proizvođača), može doći do odljeva kapitala u strane zemlje čije će firme u koncesiju uzeti distributivna područja ili cijelo prijenosno područje bez koristi za krajnjeg korisnika.

Instrumenti kojim HERA može utjecati na stvaranje koristi za krajnjeg potrošača su:

1. Sudjelovanje obnovljivih izvora energije u regulaciji napona

  • U suradnji sa HOPS-om HERA mora inicirati i podržati takav način spajanja obnovljivih izvora energije na mrežu da veliki povlašteni proizvođači sudjeluju u regulaciji napona i jalove snage te da posljedično i smanjuju bez naknade radnu snagu. Regulacija jalove snage ne bi se plaćala te bi bila uvjet za spajanje na mrežu.

2. Mjerenje kvalitete električne energije

  • Jedna od odrednica uz kvalitetu napona je i kontinuiranost opskrbe električnom energijom. Ona označava karakter mreže, odnosno učestalost prekida napajanja
  • Mjeri se SAIFI i SAIDI parametrima, ali u suštini mjeri vrijeme trajanja prekida napajanja po korisniku u minutama tokom godine. Razvijene zemlje su na 5- 10 minuta prekida napajanja godišnje, dok je Hrvatska na 250 minuta prekida napajanja godišnje.
  • Prekidi napajanja donose velike troškove, posebice za industrije poput automobilske ili data centre koji zbog toga moraju više ulagati u redundantne sustava napajanja
  • HERA mora poticati operatore na povećanje kontinuiranosti opskrbe električnom energijom na način da postavi benchmark za željeno vrijeme prekida napajanja po korisniku u minutama za regulatorno razdoblje te posljedično nagrađuje ili penalizira operatora u odnosu na benchmark. Time se potiču operatori da ulažu u infrastrukturu i u pilot projekte naprednih mreža.

3. Progresivno smanjivanje operativnih troškova (eng. OPEX) kroz tarifno razdoblje za operatore prijenosnih i distributivnih mreža

  • HERA odabere benchmark operativni trošak vođenja sustava za svaki mjesec kroz regulatorno razdoblje (cca 5 godina) uz progresiju smanjenja. Ukoliko je operator ispod troška, dobiva nagradu jer je povećao efikasnost, ukoliko je iznad plaća penale jer nije povećao efikasnost.
  • Benchmark efikasnost je mjera željenog razvoja privrede te beneficija za krajnjeg korisnika mreže kroz manju naknadu plaćenu za uslugu korištenja mreže.

4. Penali za neisporučenu električnu energiju iz obnovljivih izvora energije

  • Trenutno veliki povlašteni proizvođači električne energije nemaju nikakve penale za neisporučenu energiju koja je ugovorena dan unaprijed
  • Dan unaprijed se stvara vozni red elektrana
  • Dan unaprijed se estimira proizvodnja obnovljivih izvora energije
  • Budući da je njihov energent volatilan i nepredvidljiv (Sunce, vjetar) oni su podložni pogrešci u ugovorenoj količini
  • Time se stvara ogroman trošak za operatora sustava koji mora imati vruću rezervu u sustavu koja je iznimno skupa.
  • Penali bi utjecali pozitivno na krajnjeg potrošača jer bi povlašteni proizvođač uložio više sredstava za estimaciju buduće potrošnje energije te bi težio konzervativnom pristupu tržištu, a krajnji korisnik bi platio manje naknade za korištenje sustava s obzirom da bi sustav bio optimalniji.

5. Tarife koje plaća krajnji korisnik za korištenje prijenosne odnosno distributivne mreže.

Trenutne tarife ne daju mogućnost korisniku da proizvodi za vlastite potrebe, a da višak proda na tržištu budući da mu nije isplativo. S vlastitom potrošnjom korisnik bi:

  • Smanjio snagu preuzetu iz mreže -> MANJI RAČUN ZA STRUJU
  • Smanjio energiju preuzetu iz mreže -> MANJI RAČUN ZA STRUJU
  • Dobio poticaj za višak energije prodan na tržište -> VEĆI PROFIT

Trenutno se koristi FIT (eng. Feed-in tarif) sustav subvencioniranih prodajnih cijena električne energije koje ne idu na korist krajnjem potrošaču nego pogoduju povlaštenim proizvođačima (vjetroparkovima, odnosno njihovim investitorima – bankama, fondovima…)

Na razvijenim tržištima postoje i druge vrste subvencija koje

  • velike povlaštene proizvođače stavljaju dijelom tržišnim uvjetima: FIP (eng. Feed- in Premiums)
  • potiču vlastitu potrošnju: Net metering

6. Subvencioniranje obnovljivih izvora energije

  • Implementirati modele koji omogućuju veću uključenost malih proizvođača u vlasničkom, upravljačkom i prihodovnom pogledu kako bi se proširile koristi poticanja obnovljivih izvora energije

7. Financiranje inovativnosti:

  • Hrvatsko gospodarstvo ima veće potencijale u novim tehnologijama, nego u etabliranim
  • Studija o punionicama električnih automobila te korištenje istih u svrhe spremanjaelektrične energije
  • Studija o pametnim električnim brojilima s kojima bi:
    • krajnji korisnik mogao u kratkom roku promijeniti opskrbljivača
    • tarife bile dinamične u odnosu na vrijeme potrošnje (puno više zona nego trenutne dvije: dnevna i noćna)
    • krajnji korisnik nadzirao potrošnju u realnom vremenu

2. Nafta i prirodni plin

Nafta i prirodni plin su i dalje nositelji ekonomije i čine gotovo 60 posto ukupne energetske potrošnje. Udio potrošnje nafte i prirodnog plina iz vlastitih nalazišta je u konstantnom opadanju, što negativno utječe na smanjenje energetske neovisnosti i sigurnosti opskrbe. Zbog toga je potrebno povećati ulaganja u istraživanje i razvoj domaćih nalazišta nafte i prirodnog plina. Drugi važan čimbenik energetske neovisnosti i sigurnosti opskrbe su snažne rafinerije kojima je nužna modernizacija.

Prirodni plin je najvažniji energent u tranzicijskom razdoblju prema eri čiste i obnovljive energije zbog manjih emisija CO₂ u odnosu na najčešće korištene naftne derivate. Povećanjem udjela obnovljivih izvora energije, raste potreba za upotrebom prirodnog plina u elektranama za uravnoteženje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije. Također je očekivan porast korištenja prirodnog plina kao goriva za teška vozila i velike brodove.

Hrvatska zbog svog geostrateškog položaja ima odličnu priliku da bude važan čimbenik u plinskom transportnom sustavu Europe. Značaj hrvatskog plinskog transportnog sustava će se dodatno povećati u slučaju izgradnje Jadransko-jonskog koridora. Kako bi se iskoristio potencijal plinskog transportnog sustava, nužno je krenuti u realizaciju projekta terminala za ukapljeni prirodni plin na Krku.

Terminal za ukapljeni prirodni plin omogućava diverzifikaciju opskrbe prirodnim plinom, čime se smanjuje cijena energenata, povećava energetska neovisnost i stabilnost opskrbe. Kako bi projekt terminala za ukapljeni prirodni plin bio isplativ, potrebno je osigurati snažnije interkonekcijske veze sa susjednim zemljama. Za financiranje tih projekata stoje na raspolaganju značajna sredstva iz Europske unije koje je potrebno iskoristiti.